aven

petak, 12.05.2006.

Domino efekt

Trenutno ima preko 6 milijarda ljudi na ovom planetu i svatko živi svoj život Ali opet svatko od njih utječe na život nekog drugog. To je kao lančana reakcija. Znate kako neki kažu: "Ja nemam ništa s drugim ljudima. Radim što hoću i druge se to ne tiče." Da, baš. Nije to uvijek tako.
Uzmimo za primjer nekog pušaća. Uporno tvrdi da je pušenje njegova stvar. A zaboravlja na to da usput truje sve one koji su oko njega.
Kad se naljutimo zbog nečeg ili nekog iskalimo se na drugome i odmah bacimo njega u bed. Pravi domino efekt.
A da gledamo u globalnim razmjerima... Zamislite sve one svjetske vođe kada jedna njihova riječ, pa čak i pogled može odlučiti o sudbinama milijuna ljudi. Predočite si ovo: neki tip u kontrolnoj sobi neke nuklearne postrojbe. Misli si on:" Oh, čemu negdje služi ovaj crveni gumbić? Ajde da probam pritisnuti....." ups. Ode svijet.
Ok, to je bilo malo metaforički, ali s ciljem da pokažem kako drugi ljudi utječu na nas. A i mi na njih.
Svaki dan ljudi odlučuju o životu drugih ljudi. Kada sjednu za volan, kada kirurg uzme skalpel u ruke, kada kontrolor leta uputi nekamo zrakoplov...
I onda neka netko kaže da svatko živi samo za sebe. Da je svaki čovjek kovač svojoj sreći. Ne poričem ja to, ali postoji hrpa drugih faktora koji utječu na naš život, a potječu od drugih ljudi.

12.05.2006. u 23:42 • 29 KomentaraPrint#

petak, 14.04.2006.

The Man Who Sold The World (Nirvana)

We passed upon the stair, we spoke of was and when
Although I wasn't there, he said I was his friend
Which came as a surprise I spoke into his eyes
I thought you died alone, a long long time ago

Oh no, not me
We never lost control
You're face to face
With The Man Who Sold The World

I laughed and shook his hand, and made my way back home
I searched for form and land, for years and years I roamed
I gazed a gazely stare, we walked a millions years
I must have died alone, a long long time ago

Who knows? not me
I never lost control
You're face to face
With the Man who Sold the World

Who knows? not me
We never lost control
You're face to face
With the Man who Sold the World

14.04.2006. u 13:19 • 35 KomentaraPrint#

subota, 11.03.2006.

SIEMENS CF75


Ljudi moji ja sam presretna... Napokon sam dobila novi mobitel,
a ko bi reko uopće nisam morala nagovarati starce
,sami su se ponudili. Zar ja nemam najbolje starce na svijetu!
Dobila sam Siemens CF75, genijalan je!
Danas cijeli dan nisam se odvojila od njega...
Neznam više što da kažem, obećajem da ću sljedeći put napisati nešto više:)))

11.03.2006. u 20:30 • 28 KomentaraPrint#

subota, 04.02.2006.

NEMA OSKUDICE...

«Nijedan pesimist nije nikada otkrio tajne zvijezda, ni otplovio u zemlju koja nije označena na karti, ili otvorio novi raj ljudskom duhu.»

Živimo u takvoj zemlji gdje nam je oskudica postala normalna stvar. Mnogi ljudi upadaju u emotivne krize, nakon što su suočeni sa financijskom krizom. Brige zbog novca nam kradu veselje.
Vrijeme je da misli o oskudici ostavimo iza sebe.

Još uvijek imamo sposobnost da pokrenemo osjećaj neimaštine prema osjećaju obilja. Osjećaj.
Morat ćemo promijeniti način razmišljanja, a trajne se promjene ne zbivaju preko noći.
Najprije je potreban optimizam. I očekivanje da će se dogoditi nešto lijepo, bez obzira kakva bila prošlost.
Svijet prepun obilja čeka na nas.
Budimo svjesni da je obilje naše duhovno prirođeno pravo.

Što jednostavnijeim učinimo naš život, to će on biti bogatiji.
Nema oskudice, osim u našim dušama.

04.02.2006. u 17:34 • 14 KomentaraPrint#

utorak, 31.01.2006.

Uvijek je nešto novo...


Nekako uvijek dobivaš baš ono što stvarno I trebaš.. Netko se negdje tamo brine za nas još kako…
Redovito to skužiš kad nešto prođe
Da ti je baš to što se desilo točno dobro došlo,jer da nije bilo to tako.. život bi te izmrcvario,možda I previše. Svakome do njegove granice. možda si ponekad I na rubu da odustaneš
No,te neke stvari te potaknu….
Ako si ispravan prema sebi drugima I svijetu općenito, prema prirodi,životinjama.. ako si sasvim ispravan,onako po osjećaju.. Stvari koje ti trebaju uvijek nađu svoje puteve.
Dešavaju se točno stvari koje se trebaju dešavat.
Ponekad lijepe,ponekad teške.. No kasnije skužiš da je sve baš tako kako je,imalo savršenog smisla.
Pa ako si I posustao….
Nije bitno. Imaš još tisuću prilika… Još I bolje. Ti moraš pasti prvi x,drugi… da bi ti to ostalo trajnije kao naučeno.
Uvijek se sjetim kako djeca uče..Treba im ponoviti tisuću puta da bi usvojili. No nauče. Naučimo. To što su nas učili kad smo mali bili naučimo valjda najbolje
To su te neke sitne snage koje ti se šalju da bi izdržao.. od trenutka do trenutka šalju ti se stvari koje ti trebaju da imaju smisla. Čudim se I čudim uvijek iznova ,ali To je Nada..
Nada se pojavljuje kad ju najviše trebaš
Iako neznam otkud dolazi
Život ide,a trajnost je bitna … do koje dolaziš cijeneći svaki trenutak koji proživiš. Ni presretan ni pretužan,jednostavno takav je trenutak… I takav jesi ti kakav jesi. Ništa čudno,I ništa strano.. jednostavno normalno.
Kako ide nek ide
Toliko ima u tome još mehanizama koje bi otkrivali I o čemu bi mogli govoriti unutar same čiste biti… No,bojim se da bi se sada zaplela.
Još se borim -s biti.
Ne još… nego uvijek iznova.
Ali ne smeta
Bitno da održavam svoju nadu
U Život
I Optimizam
Strast prema svemu
Ponekad strah.. pa što,to je baš izazov
Bitno da je općenita ljubav
Prijatelji
Nešto za raditi
Knjige za čitati
Bake koje se brinu za nas
Tramvaji koji nas voze,pa di stanu stanu…
Nije da smo osuđeni na njih.mi imamo izbora.. samo je zahvala svemu bitna. Da bi se cijenilo. Drugačije izgubiš bit…
Ono što imam imam.to je jasno. I to što ja imam,volim. Sada samo uz to što imam otkrivam još… novo I novo…jer toliko ima za iscrpiti. Nikad ne treba stati na sigurnoj točki….
Nego je zadržati kao blagodat,a one ostale još osvajati
Živjeli! :)

31.01.2006. u 08:30 • 5 KomentaraPrint#

subota, 21.01.2006.

Like a song


Kad zavirujem u druge blogove osjećam takvu raznolikost poput glazbe koja se pruža oko nas. I onda mi postaje jasno… i blog je glazba… malo drugačija, ali ipak glazba.
To je ona neka glazba koju čuješ samo ti u svojoj glavi, koju kreiraš onako kako osjećaš… i svatko bira glazbu koja mu se sviđa, koju osjeća… zato se na nekim blogovima zadržavamo duže nego na drugima. Ako razmislite, lako se može povući i paralela s glazbom koju volite … svaki blog je određena vrsta glazbe. Ja bih rado sad pokušala odrediti koji je blog koja glazba, ali ne mogu to ja…
zapravo, to najbolje može osjetiti onaj koji piše… jer on osjeti koja glazba svira dok ispisuje riječi u ovom virtualnom svijetu. Pa makar ta glazba bila i samo tišina. Osjetiti glazbu mogu i oni koji čitaju taj blog, ali vjerojatno će osjetiti različitu glazbu… jer svatko osjeti određene riječi na drugačiji način.

21.01.2006. u 21:11 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 17.01.2006.

I was born to make mistakes

Da. Svi smo mi rođeni da bi iskusili okus ovog života.
I rođeni smo kako bismo uživali.
A rođeni smo i da bismo griješili.
Toliko stvari još ne znam. A želim sve naučiti.
Naravno, to bi trebalo biti nešto dobro, ali nije ništa loše ako ponekad naučimo i nešto loše.
Sve je to iskustvo.
Koliko sam puta promjenila mišljenje?? Moglo bi se reć dosta puta.
Iako to samoj sebi rijetko priznam, jer se većina nas smatra nekim 'jakim' osobama.
A moramo priznat, da se svi predomišljamo. Mjenjamo mišljenja.
Oni koji to ne čine svjesno, ČINE nesvjesno. To je dio života.
Da, rođena sam da griješim.
Ali spremna sam nositi teret. Jer sam ja napravila grešku.
To je dio mog skretanja s puteva koje sam si zacrtala u glavi.
Ili stvaranje puteva koji nisu bili zacrtani.
Svi smo rođeni da bismo griješili.
Griješiš i ti. I ja. I on.
Griješiti je ljudski.
A mi smo ljudi.

17.01.2006. u 09:28 • 11 KomentaraPrint#

petak, 13.01.2006.

Marliese Arold: Nadine je HIV-pozitivna

Ljudi moji , u zadnje vrijeme uopće neznam što se samnom događa. Uhvatilo me neko ludilo za čitanjem knjiga…
Tako smo moja frendica i ja jučer otišle u knjižnicu podignuti neke knjige za čitanje… Ja onako bezvoljno gledam po policama i tražim knjigu koja bi me možda mogla zanimati (što je prava rijetkost) i onda mi za oko zapne naslov jedne knjige. Onako ja sama u sebi kažem ovu knjigu moram pročitati… Odmah sam se zagrijala za nju. Čim sam došla doma uhvatila sam se čitanja užasno me zanimalo što se događa u toj knjizi…i eto tako uhvatila se ja posla….
Uvalila sam se u fotelju i počela….
Onak čitam ja sa guštom knjigu i polako se bližim kraju kad ja ono pogledam na sat ono tri sata u noći….sama u sebi kažem ti si totalno luda…. Već su me počele boljeti oči od čitanja i tako sam odustala ,a ostalo mi je samo 18str do kraja koje sam ostavila za jutarnje razbuđivanje. Evo jutros čim sam se probudila dovršila sam knjigu. Uopće nemogu vjerovati da sam tako brzo pročitala knjigu , a takvo šta nikad ne činim. Obično čitam samo lektire koje su dosadne i razvlačim ih cijeli mjesec..:)….. i usput ovo je knjiga pod razno nije lektira…..

U ovoj se knjizi radi o jednoj sedamnaestogodišnjoj djevojci koja je nedavno otkrila da je HIV-pozitivna. U početku to nije uopće slutila ali to jo je rekao njezin bivši dečko…. On je prije nekoliko godina imao prometnu nesreću te je u toj nesreći izgubi puno krvi pa je naravno onda u bolnici dobio tu krv. Ni ne sluteći ta je krv bila zaražena… Nakon nesreće on je imao spolni odnos sa Nadine. Florian je bio njena prva velika ljubav, prvi muškarac sa kojim je spavala, stoga znate i sami kako se zarazila… Nakon što je neko vrijeme odlagala, ipak je na kraju napravila test na AIDS: nalaz je: HIV- pozitivan. Za Nadine se srušio cijeli svijet. Stalno je razmišljala o smrti…. Neki su je odbijali u društvu ,a neki su ostali uz nju i pružali joj svu moguću podršku…. To se sve događalo u početku ali su je onda u potpunosti prihvatili….i ona je tako nastavila živjeti svojim dotadašnjim životom iako on nije bio jednak kao i prije…

Ovo je samo jako kratko prepričano ali ako vas zanima više pođite u knjižnicu i podignite tu knjigu pa ju lijepo pročitajte. Knjiga je zbilja fenomenalna….

13.01.2006. u 11:43 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 11.01.2006.

New design...

Evo odlučih se i ja malo promijeniti izgled bloga....
Nadam se da vam se svima svidjeti.
Zasad će izgledati tako dok ne smislim neš novo...:)))....
Možda vas ovaj izgled potakne da malo češće dolazite i komentirate...:))))....
Pusa svima....uživajte dok još možete....

11.01.2006. u 16:24 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 10.01.2006.

...SLUŠATI SRCEM...

Nisam od onih osoba koje se lako otvore. Uglavnom sve držim u sebi. I sreću i tugu. Naročito tugu. Znam da to nije dobro, ali takva sam. Mislim, pravi prijatelj će osjetiti, i na moje osjećaje odgovoriti će osjećajima punim razumjevanja, i to će biti dovoljna utjeha. Jer, jednostavno imam osjećaj, ako počnem pričati o onom lošem što mi se događa, neću se moći zaustaviti, do kraja ću se i rasplakati, i upropastiću dan i sebi, i dragim ljudima. A to ne volim, volim ih nasmijati, vidjeti ih sretne. I uglavnom to i radim, čak i kad bih plakala na sav glas, izigravam ''dvorsku ludu'', da bih njima, dragim ljudima, izmamila osmijeh. I tada i meni bude lakše... jer, sjaj tog osmijeha padne i na mene...
E, sad, nije da i ja nekad ne kukam. Prosto, dođe trenutak kad više ne mogu, kad moram izbaciti iz sebe to što me muči, ispričati nekom... Ali, ne bilo kome... Na prste jedne ruke mogu izbrojati ljude kojima sam u stanju povjeriti se. I ti ljudi su, ustvari, i jedini koje smatram pravim prijateljima, onim zauvijek. I smatram da oni to znaju, iako im ne govorim. Jer, ni takve stvari ne volim često govoriti . Ali, takve stvari bi trebalo osjetiti. Međutim... Ljudi valjda čuju samo ušima, rijetko čuju i srcem. I samo ono što čuju prihvaćaju... ono neizgovoreno, to se ne čuje... nije pretvoreno u riječi, samim tim nema oblik... ni jasno značenje...
...Ponekad shvatim da ljudi koje smatram pravim prijateljima, za koje sam ubjeđena da me znaju, rijetko slušaju srcem... možda ne znaju... ili znaju, ali ne žele, jer priznaju samo onu izgovorenu riječ... ona neizgovorena za njih nema težinu... Iako je snažnija i glasnija... jer dolazi od srca...

10.01.2006. u 15:00 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.01.2006.

Umor...

Umorna sam i nemam volje pisati, zato danas na blog stavljam jednu sličicu.
Oko mene vjetrovi, valovi i oluja, a ja stojim i stojim i odoljevam svemu tome... ma ništa me ne može slomiti... osim (možda) umora ;)

09.01.2006. u 17:15 • 5 KomentaraPrint#

petak, 06.01.2006.

MRZIM...

Onaj glupi osjećaj, tu negdje u trbuhu, kad nešto steže, kad mi misli tumuraju besciljno i stalno vidim bljeskove na kojima piše da nešto neće dobro završiti...

Mrzim taj osjećaj išćekivanja ružnog događaja... mrzim kad se suze nakupe na dnu oka i čekaju razlog da poteku...

mrzim išćekivanje...

06.01.2006. u 16:07 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 03.01.2006.


Imam neki čudan osjećaj...Kao da će se desiti nešto loše!:(
Najviše me strah da ono što meni puno znači, u stvari ne znači apsolutno ništa... Da sve ono što sam sanjala, čemu sam se nadala, za šta sam se borila...mislila da sam uspjela...da to nije ništa onako kako mislim, da u stvari nisam uspjela... Znam vjerojatno sada nikom nije ništa jasno...Ispod svega ovog krije se jedna priča koju mislim da ću ostaviti samo za sebe...Da pokušavam i to...

Nisam puno ni očekivala... Nikad ne očekujem previše! Naučila sam da biti optimističan ne donosi ni malo dobra... Zašto se uvijek nadati nečemu, kad u 99% slučajeva samo budeš razočaran?! Bolje biti pesimista i biti spreman na ono najgore. Zar nisam u pravu?

Mnogima smeta što imam tako čudan pogled na stvari, ali - boli me briga! Takva sam i nitko me ne može promijeniti!
Neki ne shvaćaju zašto se u sred razgovora izgubim u nekom svom svijetu, zasto pored 20 ljudi ja odlutam negdje drugdje... Ne znam ni sama, možda sam samo čudna, a možda tu ima još nešto...

U glavnom - kad shvatim samu sebe, reći ću vam šta sam otkrila... Bojim se da to neće biti uskoro...:))

03.01.2006. u 22:12 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

LINKOVI KOJE KORISTIM:

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Ela
Alex
Wizl
Maja
Theweakestlink
Bato
Vale&Dodo
Marta
Turkey

By The Way
(Red Hot Chili Peppers)


Standing in line to see the show tonight,
And there's a light on,
Heavy glow.
By the way I tried to say I'd be there,
Waiting for.
Dani the girl is singing songs to me,
Beneath the marquee,
Overload.

Steak knife.
Card Shark.
Con job.
Boot cut.

Skin that flick, she's such a little DJ.
Get there quick by street but not the freeway.
Turn that trick to make a little leeway.
Beat that nic but not the way that we play.

Dog town.
Blood bath.
Rib cage.
Soft tail.

Standing in line to see the show tonight,
And there's a light on,
Heavy glow.
By the way I tried to say I'd be there,
Waiting for.

Black jack.
Dope dick.
Pawn shop.
Quick pick.

Kiss that dyke, I know you want to hold one.
Not on strike, but I'm about to bowl one.
Bite that mic, I know you never stole one.
Girls that like a story so I told one.

Song bird.
Cash back.
Main line.
Hard top.

Standing in line to see the show tonight,
And there's a light on,
Heavy glow.
By the way I tried to say I'd be there,
Waiting for.
Dani the girl is singing songs to me,
Beneath the marquee... of her soul.

By the way I tried to say I'd be there,
Waiting for.

Ooh ahh, guess you never meant it.
Ooh ahh, guess you never meant it.
Ooh ahh, guess you never meant it.
Ooh ahh, guess you never meant it.
Ooh ahh, guess you never meant it.
Ooh ahh, guess you never meant it.
Ooh ahh, guess you never meant it.
Ohh ahh.

Standing in line to see the show tonight,
And there's a light on,
Heavy glow.
By the way I tried to say I'd be there,
Waiting for.
Dani the girl is singing songs to me,
Beneath the marquee,
Of her soul.
By the way I tried to say i know you,
From before
Standing in line to see the show tonight,
And there's a light on,
Heavy glow.
By the way I tried to say I'd be there,
Waiting for.

The Man Who Sold The World
(Nirvana)


We passed upon the stair, we spoke in was and when
Although I wasn't there, he said I was his friend
Which came as a surprise I spoke into his eyes
I found you dead alone, a long long time ago

Oh no, not me
We never lost control
You're face to face
With The Man Who Sold The World

I laughed and shook his hand, and made my way back home
I searched for form and land, for years and years I roamed
I gazed a gazely stare, we walked a millions years
I must have died alone, a long long time ago

Who knows? not me
I never lost control
You're face to face
With the Man who Sold the World

Who knows? not me
We never lost control
You're face to face
With the Man who Sold the World